Eau de Parfum Eau d’Iparie

Godinama sam voljela Eau d'Iparie. Nije to bio parfem koji sam nosila zbog komplimenata ili mode, nego zbog atmosfere koju je stvarao. U njemu sam osjećala tamjan, smole, dubinu i onu posebnu mističnost koja me uvijek privlačila. Bio je topao, kontemplativan i imao je karakter.

Zato sam s velikim uzbuđenjem kupila novu bočicu, očekujući susret sa starim prijateljem. Umjesto toga, dočekao me poznati naziv, ali ne i isti parfem. Miris mi se učinio lakšim, slađim i pojednostavljenijim. Nedostajala mi je ona gusta smolasta dubina, tamjan koji se polako razvijao na koži i osjećaj misterioznosti koji je original činio posebnim.

Ne mogu reći da je nova verzija loš parfem. Ona je ugodna i vjerojatno pristupačnija širem krugu ljudi. Ali za mene više nema onu dušu zbog koje sam se zaljubila u Eau d'Iparie.

Možda sam se promijenila i ja, ali vjerujem da se promijenio i parfem. Ostala je uspomena na original – bogat, mističan i pomalo neukrotiv – dok nova verzija djeluje kao njegova uglađenija, pitomija i manje zanimljiva sjena.

Ono što me možda najviše razočaralo jest činjenica da je parfem zadržao isto ime. Da je nova verzija predstavljena kao nova interpretacija ili novi parfem inspiriran Eau d'Iparie, vjerojatno bih je doživjela sasvim drugačije. Međutim, kada se koristi isto ime, očekuje se i isti identitet. Za mene je današnja verzija toliko udaljena od originala po karakteru, dubini i atmosferi da bi zaslužila vlastito ime. Originalni Eau d'Iparie bio je mističan, smolast, kontemplativan i jedinstven. Nova verzija možda jest ugodna, ali pripada nekoj drugoj priči. Zadržati isto ime stvara očekivanje susreta s nečim poznatim, a zapravo se susrećemo s gotovo drugim parfemom.

Imam verziju prije ove, sa žutom tekućinom. Mogu reći da ne vidim razliku, zadovoljna sam!